Tekst: @marirhea

Datum: 15.01.2019.

“Nijedno dijete nije premalo za slušanje priča, niti preveliko za uživanje u omiljenim pričama koje je već čulo mnogo puta. Roditelji koji čitaju svojoj djeci obično imaju djecu koja vole knjige i vole čitati.”

Američko udruženje knjižara, 1999.

Kada je pravo vrijeme da se počne čitati djeci? Ovo je dilema mnogih roditelja, ali istina je da ovako nešto ne postoji. Bilo da su to slikovnice prikladne uzrastu, mekanih ili tvrdih korica, sa manje ili više sadržaja, ili knjige i priče nešto složenije tematike – čitanje je djeci dobro po više osnova.

Najprije, dobro je da postoji određeno doba dana, nedelje ili mjeseca kada čitamo, jer dijete na ovaj način stiče naviku. Na primjer, čitanje za laku noć je savršeno, jer ste tada opušteni i vi, pa se djeci ljepše i posvećujete. Ono pojačava bliskost nakon kojih slijede najljepši trenuci nježnosti između roditelja i djeteta.

Čitanje podstiče socio-emocionalni razvoj djeteta. To znači da podstičemo osjećaj blizine i povjerenja. Učimo djecu da razumiju socijalne odnose i uloge (uzrasta, pola), ali i prihvatanja socijalnih i moralnih normi. Kroz čitanje djeca uče da prepoznaju i razumiju sopstvena osjećanja i stanja, kao i sposobnost empatije. Dakle, postaju svjesni svoje okoline i onoga što se u njoj događa. Shvataju što je to što od njih sredina zahtijeva i što je to što treba da rade u svakoj od situacija.

Čitanje podstiče govor i percepciju. Čitajući učimo djecu kako da od riječi grade rečenice, a slušajući nas, uče se i pravilnom izgovoru. Podstičemo i razvoj pamćenja, zaključivanja, kreativnosti i kritičkog mišljenja. Zato drage mame, obavezno prokomentarišite sa svojim djetetom ono što ste pročitale. Ukoliko to uzrast omogućava, neka mališani sami prepričaju što je ono što su čuli, pitajte ih kako se njima sve to čini, šta misle da bi se dalje moglo dogoditi, ili da li bi priču htjeli završiti na neki sebi svojstven način. Osim toga, priprema djeteta za samostalno čitanje svakako je tu.

Mnogi od nas nemaju baš mnogo strpljenja za rad sa djecom ukoliko taj rad nije odmah vidljiv, pa tako umjesto čitanja djeci radije biraju da sa njima uče – boje, brojeve, zvuke životinja i djelove tijela, što dijete nakon nekoliko ponavljanja može samo početi da reprodukuje. To naravno nije loša stvar, jer podstiče pamćenje, ali je mnogo bitnije djetetu pružati u svakom momentu stimulativnu sredinu za rast i razvoj, na način što sa njim pričate i pokazujete mu stvari, pružate mjesto za istraživanje uz što manje zabrana. Ovo naravno zvuči mnogo lakše reći nego uraditi, ali ne brinite mame. Nekada je dobro čak i pogledati sa svojim djetetom crtani film na kritički način, tako što ćete zajedno zapažati i komentarisati samu priču i dogadjanje iz istog. Ovakav način rada sa djecom daje rezultate na duže staze, čak i ako ono odmah ne pokazuje to što biste vi željeli. Čitanje je, svakako, jedan od njih. Možda neće odmah znati da pokaže određenu sliku koju mu tražite, ali će se u njegovoj glavici dešavati nešto mnogo važnije od pukog reprodukovanja materijala.

Dakle, drage mame, čitanjem ulažemo u budućnost svoje djece. Budite strpljive, a plodove ovakvog kreativnog uživanja sa svojom djecom vidjećete kada to bude najpotrebnije.