By @anarasovich

Datum: 11.03.2019.

Ukoliko ste čuli za Šestar majice i boom koji su napravile prije par godina u Podgorici, vjerovatno znate o kome je riječ. Jednu od njenih nesvakidašnjih sova sam i ja ljeta 2014. godine poželjela imati, pa smo se tako i upoznale. Andreja je jedna multidimenzionalna osoba, doslovno. ☺ Njena pojava, stil, profesija, zatim projekti čiji je idejni tvorac, samo su djelić onoga što se može upotrijebiti kako bi je opisalo. Porijeklom Danilovgrađanka, ova mlada i talenovana žena je nakon završenih studija odlučila ostati u Beogradu, gdje godinama gradi svoj brend. Ono što vam trebam reći je da je ona BA u Dizajnu enterijera, MA Integralnog urbanizma, kao i vlasnica brenda www.andrejapavićević.com. Nedavno je postala mama po drugi put, a ukoliko pogledate njen Instagram nalog, shvatićete da se radi o nesvakidašnjoj mama-umjetnici. Takođe, fotografije sa njenog vjenčanja su samo jedna od potvrda da je riječ o osobi sa mnogo stila. Za portal Cool mame je odgovarala puna elana, i podijelila sa nama iskustva u vezi majčinstva, života u velikom gradu, ali i dala savjete o uređenju doma sa malom djecom. Nakon što pročitate intervju sa njom, predlažemo vam da posjetite i njen sajt i pogledate šta sve to ona radi. ☺

Kako je biti mama sa sopstvenim biznisom u jednom velikom gradu poput Beograda? Kako uspijevaš sve stići i izgledati poput curice?

“Biti majka sa sopstvenim biznisom nije lako, ali ni teško. Zavisi kakva ste osoba. Moja najveća kazna u životu je da sjedim ili ležim i da nemam obavezu ili posao koji treba da završim. Imam grižu savjesti ako moj dan nije ispunjen aktivnostima. One me pokreću. Sa dvoje djece, svakako je ispunjen i prepun svega, ali mi to nije dovoljno. 🙂 Smatram da, pored djece, svaka žena treba da ima ,,ventil”, koji može biti posao, hobi, šetanje po gradu, odlazak u salon, itd. A može i sve navedeno zajedno. Za vrijeme obje trudnoće, a i odmah nakon porođaja sam radila.”

Koji je tvoj najveći izazov otkako si postala mama prvi put, a koji otkako si mama dvoje djece?

“Sa prvim djetetom je sve bio izazov, pa čak i pakovanje za šetnju. U startu mi je trebalo sat, do dva da spakujem sebe i njega i izadjem. Sa drugim djetetom je sve lakše. Sve se radi duplo, ali čini mi se da mi treba manje vremena sa njih dvoje, nego što mi je trebalo sa njim jednim. Mnoge stvari koje vam stvaraju stres i pritisak sa prvim djetetom, nestanu sa drugim.”

Šta je ono po čemu se život u Beogradu razlikuje od života u crnogorskim gradovima kada je odgoj djece u pitanju? Smatraš li da je, uzevši u obzir sve prednosti i nedostatke velikog grada, za porodicu ljepši život u metropoli?

“Sve ima prednosti i mane. A i čovjek, po prirodi, uvijek čezne za nečim drugim – kao ja za životom u Crnoj Gori. 🙂 Dok kucam odgovor razmišljam o svom odrastanju. Imala sam srećno i slobodno djetinjstvo. Mislim da Luka i Neva neće biti toliko slobodni u Beogradu, a srećni – nadam se da hoće. Beograd pruža više mogućnosti od Danilovrada, recimo. Mnogo stvari i aktivnosti je dostupnije. Čini mi se da se ovdje brže odrasta. Dok je u Danilovgradu sve na 5, do 10 minuta hoda, ovdje se, većina stvari, završava tako što morate da se prevezete od tačke A do B, tako da se puno vremena gubi u saobraćaju, što je mana svih većih gradova… Iz svih gradova treba uzeti ono najbolje. Trudim se da tako i živim.”

Kakvo je tvoje iskustvo sa porođajem u Beogradu? Po čemu se najviše razlikuje u odnosu na iskustva žena u Crnoj Gori?

“Ja nisam neko ko je imao super iskustvo na porođaju, posebno prvom. Ali, nisam se predala, haha. Evo i drugog djeteta. Oba su morala da budi carski rez.”

U čemu se najviše razlikuje način vaspitavanja djece u Beogradu u odnosu na Podogoricu, recimo?

“Vaspitavanje je individualna stvar. Svaki roditelj pristupa na njemu svojstven i najbolji način. Mi se trudimo da imamo jednostavnu I otvorenu komunikaciju, da im sve objasnimo, uključimo ih maksimalno u radnje, naučimo ih da budu samostalni i u svemu tome pružimo mnogo ljubavi.

Ti si dizajner enterijera, ali i magistar integralnog urbanizma. Čime se sve baviš i kako realizuješ svoje zamisli?

“Imam studio koji se bavi dizajnom i izradom enterijera. Kao djetetu izazov mi je bio da nešto smislim i napravim. Tako sam, sjećam se, pekla glinu, pravila nakit, saksije, crtala, igrala se. I danas je tako. Volim da kada nešto smislim to i izvedem, napravim, opipam, bilo da je u pitanju majica ili uredjenje enterijera. Uživam u poslu i ništa mi nije teško. Uživam u sastancima, razmjeni mišljenja, ideja. Razgovore sa majstorima obožavam, najviše od njih naučim. Volim pritisak, rokove. Sve me to pokreće. Urbanizmom se ne bavim uopšte. Možda zato što kod nas ta oblast i ne postoji. 🙂 Vrlo često se pitam zašto sam ga upisala.”

 Život sa djecom je sam po sebi zahtjevan, a održavanje doma spada u jedne od najzahtjevnijih dnevnih obaveza roditelja. Koji bi savjet dala našim čitaocima kada je u pitanju organizacija doma sa malom djecom?

“Dobar plan je više od pola posla.”

Šta je ono u čemu roditelji najviše griješe kada je u pitanju uređenje doma? Da li se na kraju sve sveda na to – koliko para, toliko muzike? Da li je manje, zapravo više?

“Uređenje doma treba da bude prije svega funkcionalno. Bebama ne znači izdizajnirana soba. U prvih šest mjeseci života beba se najsigurnije osjeća pored majke. Posle šestog mjeseca već može da se razmišlja o dizajnu prostora za bebu, koji svakako treba da ima dnevnu svjetlost i mogućnost provjetravanja. Smatram da u životu čovjek treba da bude umjeren u svemu, pa je tako i u samo uređenju sobe – bez previše komadnog namještaja, jarkih ili tamnih boja…”

Kako ste ti i tvoj suprug opremili dječiju sobu? Možeš li dati neki koristan savjet kada je ova tema u pitanju?

“Volim prirodne materijale i svijetle boje, tako da smo nastojali da dječija soba bude prilično svedena i sa ne mnogo boja.”

Mnogi roditelji se susrijeću sa manjkom prostora u domu. Na koji način najprije možemo osloboditi prostor?

“Svi treba da se oslobodimo suvišnih stvari bilo da je u pitanju garderoba ili da se radi o komadima namještaja, detaljima. Nekoga možemo da usrećimo tako što ćemo mu dati, a mi ćemo imati bolji protok energije, manje prašine i više vremena za sebe.”

Kako izgleda jedan tvoj dan?

“Moj dan je prilično dinamičan. Obično ne znam kada počinje i kada se završava. Od dojenja na 3 sata, presvlačenja, spremanja doručka, ručka, večere, postavljanja, hranjenja, sklanjanja, čišćenja, do crtanja na kompjuteru,  sređivanja, odlaska na sastanak, gradilište. I tako svakodnevno. Najmanje spavam, ali pored svega, san mi ni ne fali. :)”

Za sam kraj, u kojim trenucima ti najviše nedostaje Crna Gora i šta bi od osobina ljudi sa ovog podneblja najviše voljela da imaš u Beogradu?

“Nedostaje mi klima i vedrina zimi, kad je sve u Beogradu sivo. Nedostaje mi staloženost i usporenost, jer ovdje stalno negdje jurim. Nedostaje mi selo Orja Luka, da se nadišem čistog vazduha i popijem kafu sa mamom i tatom.”