Tekst: Ana @anarasovich

Datum: 10. Januar 2019.

Mia (Obrenović) Casaccio je crnogorska violinistkinja, čija je adresa posljednjih godinu dana belgijski grad Mons. Ona je svjetski putnik, zaljubljenik u Kinu, posvećena svom poslu, ali i supruga jednog belgijskog pijaniste.

Do skoro je njena svakodnevica bila pretrpana probama i muzikom uopšte, ali sada su stvari mnogo drugačije. Naime, Mia je nedavno postala mama dječaka Mattea. Naše poznanstvo datira iz najranijih dana, kada smo se igrale ispred zgrade i bile dio jedne bezbrižne družine. Srijetale smo se nekoliko puta u posljednjih par godina, a socijalne mreže su učinile da smo uvijek “u toku”. Ono što je ostalo isto kao i prije dvadesetak godina je njen osmijeh :).

Kako je biti moderna mama u Belgiji, kako je izgledala njena trudnoća, kao i kakav je način života u toj zemlji – saznali smo u razgovoru sa Miom. A usput smo i dobili želju posjetiti Mons.

Koliko dugo živiš u Monsu? Kako ti odgovara način života u Belgiji i koliko se razlikuje u odnosu na Crnu Goru?

Poslije godinu i par mjeseci otkako živim u Monsu, mogu slobodno reći da je Mons miran, mali evropski grad, u kojem je sve na dohvat ruke. Ono što je posebna privilegija stanovnika ovog mjesta jeste odsustvo potrebe za korišćenjem prevoza, za razliku od Brisela koji je udaljen svega 50-ak km. Inače, jako sam ponosna i srećna što je jedna ulica dobila naziv po mom gradu – Podgorici.

Belgija je besprekorno organizovana evropska zemlja u kojoj, u odnosu na Crnu Goru, postoje značajne kulturne razlike, kao i drugačiji pristup organizaciji i poštovanju pravila. Velika je privilegija odgajati dijete u sredini u kojoj sve skladno funckioniše. Ono što mi pored moje porodice i prijatelja nedostaje jeste naša blaga mediteranska klima sa velikim brojem sunčanih dana.

Kakvo je tvoje iskustvo sa porođajem u Belgiji? Po čemu se razlikuje u odnosu na iskustva žena u Crnoj Gori koje poznaješ?

Moje iskustvo je jako pozitivno. Nisam sigurna da li je zaslužna moja neizmjerna želja da postanem majka, ili nesebična podrška mog supruga koji je prisustvovao svakom mom pregledu, kao i samom činu porođaja, a učestvovao je u mom oporavku nakon porođaja. Osoblje bolnice u kojoj sam bila smještena je posebno zaslužno za lijepe emocije prema svemu što je vezano za moj porođaj. Brižan odnos doktora i prisnost medicinskih sestara koji su me, slobodno mogu reći mazili i pazili kao člana porodice, do prijatne sale za porođaj sa svim mogućnostima za opuštanje, pilates lopte, đakuzija koji mi je olakšao bolove prilikom kontrakcija, učinili su moj porođaj naljepšim iskustvom. Posebno ću pamtiti trenutak kada sam ugledala svoju bebu, a najviše trenutak kada sam je uzela u naručje i naslonila na svoje srce. Moram dodati da vam u Belgiji nude opciju da uzmete svoju bebu čim ručice izađu, što sam ja i uradila. Nemoguće je riječima opisati taj osjećaj i toliko snažne emocije. U bolnici u kojoj sam boravila svaka žena ima svoju sobu sa kupatilom i potrebnom opremom za tuširanje, kao i njegovanje rane od porođaja. Kvalitetni obroci, posjete pedijatara, redovni obilasci sestara na svakih 2-3 sata radi sigurnosti i provjere stanja majke i djeteta ulivaju dodatnu sigurnost. Međutim i pored lijepog tretmana, tražila sam da napustim bolnicu nakon 24 h uz obavezan nadzor doktora , iako je pravilo da se žena oporavlja minimum 3 dana. Uslov pod kojim mi je dopušten boravak u svom domu je posjeta medicinskog osoblja svakog drugog dana. Takođe, značajna razlika u odnosu na iskustva u crnogorskim porodilištima je da se beba ne smije odvojiti od majke od trenutka porođaja. U Belgiji bebe ne kupaju 48 sati nakon porođaja radi stvaranja otpornosti organizma.

Kako je proticala tvoja trudnoća? Koji period trudnoće ti je bio najljepši, a koji najteži?

Od samog saznanja da sam u drugom stanju toliko sam bila srećna da su me zaobišle i mučnine i bilo kakve druge propratne tegobe. Prvi mjesec trudnoće obilježili su umor i pospanost. Drugi i treći su protekli sa više energije, tako da ni česta putovanja, niti letovi avionom nijesu predstavljali problem. U devetom mjesecu sam, uz saglasnost ginekologa, napravila turu od Belgije preko Luksemburga, Njemačke, Švajcarske, Francuske do Italije. A činjenica da je Matteo već sa mjesec dana dobio svoj pasoš i ličnu kartu kada je posjetio porodicu u Crnoj Gori, govore da će biti svjetski putnik :).

Na koji način si njegovala svoje tijelo u toku trudnoće? Da li ti je bilo teško da povratiš prvobitnu kilažu nakon porođaja?

Njezi tijela sam se posebno posvetila, najviše iz razloga što imam suvu kožu. Koristila sam kozmetiku Pure Altitude za cijelo tijelo i kosu, a naročito sam zadovoljna kremom za lice ovog brenda. Zaista je fantazija! Trenutno koristim Clarins i mnogo sam zadovoljna. Mislim da je ima i u Crnoj Gori. 

Kada je kilaža u pitanju, dobila sam 15 kg u trudnoći, a svoju staru kilažu od prije trudnoće vratila 12 dana nakon porođaja. Jela sam apsolutno sve, naročito na putovanjima koja su bila jako česta. A na putovanjima želite da isprobate baš sve, zar ne? 🙂 Nijesam se suzdržavala ni od čega, pila sam kafe i radila sve kao i prije trudnoće. Mislim da je bitno biti umjeren u svemu, a meni se čini da je to recept u mom slučaju. 

Da li si se pripremala za porođaj i kako?

Nisam isla na časove za trudnice , ali sam bila upućena (od prvog dana do termina za porođaj, pa od porođaja do navršene pete godine) na Baby centar iz Amerike. To je poznati institut koji je napravio aplikaciju za praćenje svega sto se dešava u našem organizmu od trenutka začeća do porođaja. Sadržaj aplikacije je fantastičan, nudi forume i iskustva žena koje su, kako prvi, tako peti put majke.

Još uvijek sam član grupe “ September 2018 “ na Facebook-u gdje preko milion žena dijeli svoje dileme i savjete.

Termin mog porođaja je bio 21. septembar, međutim Matteo je odlučio da pričeka sa izlaskom. Zato sam radila i “sweep membrane“, tzv. provokacija porođaja. Vjerujem da je to dosta uticalo na početak, kao i brzinu napredovanja kontrakcija.

Preporučila bih svim ženama da urade tzv. “triple test”.

U čemu najviše uživaš kada je u pitanju majčinstvo?

Matteo je zaista dobra beba i oglasi se samo kada je gladan. Spava u toku noći, a preko dana uživamo u maženju, poljupcima, osmijehivanju. Mnogo pričam sa njim i puštam mu svoju omiljenu klasičnu muziku.

Koji je tvoj najveći izazov otkako si postala mama?

Dojenje. Bez obzira na veliku bol, kao i rane koje su trebale zarastati dok sam ga dojila, uspjela sam. Pila sam “galactogil” , kupovala posebne gaze koje sam stavljala na grudi dok Matteo spava, kako bi rane brže zarasle do sledećeg podoja. Svjesna sam koliko je dojenje važno za njegovo zdravlje i drago mi je što sam uspjela u svojoj namjeri. Dojenje za mene predstavlja uživanje i ostvarenje neopisive bliskosti sa djetetom.

Kako se vaspitavaju djeca u Belgiji?

Naši prijatelji su roditelji djece uzrasta od jedne i pet godina. To su jako vaspitana i kulturna djeca u čijem odgoju preovladavaju zdrave navike. Kako bi ispunili njihovo slobodno vrijeme, radije koriste knjige i društvene igre, a rjeđe gadžete. Primijetila sam da imaju svoj red i satnicu, iako postoje odstupanja.

Opiši nam jedan vaš dan.

Naš dan kreće oko 7-8 ujutro. Dani generalno imaju sličan ritam. Jutra su rezervisana za maženje, ljubljenje, presvlačenje, hranjenje, fiskulturu i slušanje muzike. Trudimo se da dosta vremena provodimo na svježem vadzuhu, a Matteo obožava da zaspi u kolicima. Veče je rezervisano za kupanje, a spavanje za 22-23h. Često me pitaju da li imam strahove i kako se snalazim sama. Ali ja se osjećam sasvim sigurno, što najviše dugujem svom mužu. On je moja velika podrška i uključeni smo podjednako u odgajanje našeg djeteta. Želim da mu pružimo najbolje što možemo, kako bi rastao okružen mirom i toplinom.

Koji je vaš stav prema bilingvizmu i da li će Matteo od starta učiti i francuski i crnogorski jezik?

Matteo je činom rođenja osuđen da govori najmanje dva jezika koja će, po svemu sudeći, učiti istovremeno. Otac će biti zadužen za francuski, dok ću ja biti zadužena za crnogorski jezik. Smatram da je to jedini ispravan, ali i najprikladniji način učenja oba jezika. Moj suprug je porijeklom Italijan, govori francuski jezik, a naša konverzacija se odvija na engleskom jeziku, jer ja još uvijek nijesam dovoljno savladala frncuski jezik. Eto još i engleski za Mattea, što znači da će u budućnosti govoriti tri jezika. Miješanje dva jezika se može svesti na minimum ukoliko jedan uči sa majkom, a drugi sa ocem. Ili, ukoliko bude učio istovremeno oba jezika u najranijoj dobi. Svakako, francuski jezik će biti prioritet.