Tekst: @miaradunovickilibarda

Datum: 19.02.2019.

Fotografija: Privatna galerija

Pored toga što sam Filipova mama, mogu reći da na neki način imam još jednu bebu, tj. našeg kućnog ljubimca, maltezerku Kiu. 🙂 Kiu smo kupili par dana prije nego što sam i otkrila da sam trudna, pa vjerujem da i ona na neki način privlači pozitivne stvari u našu porodicu.

U toku svog odrastanja sa porodicom, bratom, sestrom i roditeljima, uvijek smo imali i kućnog ljubimca. Jedan pas je bio obavezan član naše familije, a imali smo i papagaje, zeca, ribice i sl. Mislim da kućni ljubimac oplemeni svaki dom i čini ga toplijim, ali je i činjenica da je to član porodice i da zahtijeva posvećenost, pažnju i ljubav. S obzirom da sam upoznata sa svim obavezama prema kućnom ljubimcu (hranjenje, šetnja, četkanje, kupanje, maženje, itd), smatrala sam da sve to mogu postići sa svojim suprugom, uz obaveze na poslu itd. Upravo iz razloga što smo i tada (bez djece) bili dosta zauzeti, birali smo psa koji nama odgovara – da nema karakterističan miris za pse, koji je mali i koji se ne linja, kako bih na neki način smanjila i broj obaveza koje nosi sa sobom. Patuljasti maltezer je bio naš izbor i drago nam je što smo se odlučili upravo za nju.

Kada smo otkrili da sam trudna, nismo se ni u jednom trenutku dvoumili da za Kiu tražimo drugi dom. Često su nas pitali prijatelji, članovi porodice da li ćemo je zadržati i svi su dobili isti odgovor. Ako se ne ustanovi da beba ima neku alergiju na pse ili sl, samo pozitivno može uticati na odrastanje djeteta. Jedino o čemu smo razmišljali je kako će Kia prihvatiti bebu, ali smo svjesni da ako bi postojao problem, uz strpljenje, želju i posvećenost se može sve željeno postići. Međutim, mi nismo imali problema od prvog dana kada je Filip došao kući. Naime, Kia i ja smo u toku moje trudnoće bile toliko vezane i nismo se odvajale. S obzirom da sam imala rizičnu trudnoću, koja je zahtijevala odmor i paženje u toku iste, Kia je non stop bila blizu mog stomaka i sigurna sam da je osjećala da stiže novi član familije. Pripremom svih stvari za bebu, robice, opreme itd, osjećala je nove mirise i privikavala se na iste. Kada je Filip stigao i zauzeo mjesto br. 1 u porodici, morali smo voditi računa da ni ona ne bude zapostavljena, kako ne bi nastao problem ljubomore. Nije bila previše zainteresovana za njega na početku, ali nismo ni forsirali isto. Vremenom je sama sve više i više prilazila bebi, ponjušila je i polako upoznavala. Filip je, kako je odrastao, tako i više pokazivao interesovanja za druženje sa Kiom. I tako su oni vremenom postali dva drugara, koji se svakodnevno igraju, svadjaju i odrastaju zajedno.

Mislim da odrastanje uz kućnog ljubimca veoma pozitivno utiče na dijete. Prihvatanje (kada dođe vrijeme) narednog člana porodice će biti lakše, jer je Filip navikao i na Kiu kao člana porodice o kojoj se vodi računa, hrani, kupa, izlazi u šetnju itd. Tako da vjerujem da će ovo biti i od koristi da se izbjegne ljubomora kada jednog dana, nadamo se, dođe i još jedan novi član porodice.

Čitala sam brojne članke o odrastanju djeteta uz kućnog ljubimca. Stručnjaci kažu da pomaže i u borbi protiv raznih alergija, da će djeca koja odrastaju uz kućnog ljubimca na ovaj način naučiti kako da budu odgovorniji i kako da brinu o drugom živom biću. Ovaj oblik brige razvija socijalne kompetencije, osećaj obaveze, samostalnost i psihičku stabilnost. Poznato je i da su djeca koja rastu uz kućne ljubimce otvorenija, druželjubivija i lakše se uklapaju u kolektiv. Redovne vakcinacije, čišćenje od parazita se podrazumijevaju kao obaveza, naročito kada psi odrastaju u porodici gdje su male bebe i djeca.

Sam proces podizanja djeteta uz prisustvo kućnog ljubimca podrazumijeva puno pažnje i puno strpljenja, ali se sve to isplati na kraju. Koliko je Kia oplemenila naš život, toliko ga oplemenjuje i Filipu sa kojim je bliži prijatelj iz dana u dan.