By @berina_harun

Datum: 20.05.2019.

Forografija: Munchkin, Unsplash

Teorija o tome kako dijete odvići od pelena vjerovatno ima koliko i majki, a ovoga puta ja ću vama ispričati svoje iskustvo. Naime, poslije skoro 3 godine bolovanja (dvije uzastopne trudnoće i porodiljska bolovanja koja su ih pratila), oboje djece je trebalo da krenu u vrtić. Stariji sin je tada imao 2,5 godine, ćerkica 1 godinu i 2 mjeseca. Bio je januar i vrijeme kada vjerovatno nikome ne pada na pamet da odvikava dijete od pelena. Do tada, priznajem, nisam imala poseban motiv da krenem u taj „proces“. 🙂 Dakle, govorim o odvikavanju od pelena kod sina, ćerkica će malo da pričeka na to. 🙂

Naime, u vrtić treba da krene u februaru, ja sebi (i njemu) dajem foru mjesec dana da taj zadatak riješimo. Bukvalno sam ga tako shvatila, kao zadatak u kojem je najbitnije da se dobro naoružate strpljenjem. Krenula sam s namjerom da se zadatak ispuni, ali i u slučaju da uvidim da neće ići ka njegovom rješavanju, ne bih shvatila to kao kraj svijeta, nego, prosto, pripisala bih to njegovoj nedovoljnoj zrelosti u tom momentu. Krenuli smo, prvi dan sijeda na tutu, poslije pola sata sjeđenja, učinak pozitivan. 🙂 Ljubim ga i grlim kao da je, u najmanju ruku, doktorirao. 🙂 Idemo dalje, pokušavam da ukapiram koji je interval između dva mokrenja. Pitam ga da li želi da piški, dobijam uglavnom odričan odgovor. Prva tri dana su nam bila najkritičnija – ako napravim kraći razmak između dva mokrenja, nakon pola sata sjeđenja, efekat će najvjerovatnije biti poztivan. Međutim, ukoliko se taj interval produži, desi se da malu nuždu obavi u trenerci. Gutam knedle, perem ga i presvlačim, kao da to nije ništa strašno. Idemo dalje. 🙂 Dakle, od 3. dana već vidim da se taj interval produžio, sigurno 2 sata sam mogla da budem „bezbrižna“. Tada već vani izlazimo pod manjim stresom, računajući da dobra 2 sata imamo za igru (u rancu je presvlaka, naravno, napolju je 10-ak stepeni ali ne odustajemo, ni od igranke vani niti od odvikavanja 🙂 ). Treći dan, kada mislim da će biti lakše nego 1. dana, nailazim na zid. Tog dana su bili najbrojniji „ekscesi“ kada govorim o obavljanju male nužde u trenerci. Pitanje je jedno – da li sada odustati jer je nezreo (?) ili smoći snage i nastaviti. Nisam vam ja od onih što lako odustaju J, zato, idemo dalje. Ulazimo u četvrti dan, sunce nas ogrijalo. 🙂 Kao neki klik u glavi da mu se desio, još uvijek ne govori kada ima potrebu da piški, ali su barem ti intervali dosta veliki, između 2 i 3 sata. Znači, sada već znam sa čime se „borim“. I dalje izlazimo vani redovno, igramo se, nosimo presvlaku. Do 10. dana nije mi govorio kada želi da obavi nuždu, ali sam po već ustaljenim intervalima mogla da pretpostavim. Tih dana, desilo se još nekoliko „ekscesa“ koje nismo ni on ni ja shvatili kataklizmično. „Ok, nema veze, presvući ćemo se“, uglavnom sam davala kratke komentare na to, ne ljuteći mu se i ne dajući tome previše na važnosti. S druge strane, svaki „pozitivan učinak“ bio je nagrađen, bilo poljupcem „u pametnu glavu“, bilo nekom igračkom koju bi izabrao (naravno, bez pretjerivanja), bitno je da je to „nagrada“ za trud.

I tako, tih 10 dana sam ga toliko ljubila i grlila, da je morao da shvati da je, to što radi dobro J. I doživjela sam taj 11. dan da mi kaže:“Mama, hoću da piškim“ J. To je to, niko srećniji na svijetu ne postoji J. Riješili smo i taj „problem“. Ne zaboravite, da sve vrijeme uz ovu akciju, traje akcija dojenja, čuvanja, maženja i paženja bebice malo starije od godinu dana. Ali, sve se može, pozitivan stav, motiv (kod nas je to bio vrtić), puno neurona 🙂 i definitivno – njegova zrelost.

Nakon nekoliko dana sam mu skinula i pelenu koju smo do tada koristili samo uveče, na spavanju. Ispod posteljine, stavila sam mušemu, za slučaj da u toku noći obavi nuždu. Do sada se to nije desilo, tako da sam ubrzo i mušemu makla. Dakle, govorim o djetetu koje ima dovoljnu zrelost da zapamti ovo čemu je naučeno. Zato se potrudite da procijeniti da li Vaše dijete pokazuje bar neko interesovanje za to. Ukoliko ga nema, razmislite da li ima smisla „forsirati ga“.

Sada je preda mnom novi izazov, ćerkica sa kojom mi predstoji ista priča a o tome ću vam tek pričati. 🙂