Tekst: Berina @berina_harun

Datum: 05.02.2019.

Samomedikacija (samoliječenje) je izbor i upotreba ljekova od strane pojedinca za bolesti i/ili simptome koje je sam prepoznao, pri čemu stručni nadzor izostaje. Uz povećanje obrazovanosti populacije povećava se i obim samomedikacije. Međutim, nju ne treba shvatiti olako. Kako biste bili sigurni da problem koji imate možete tretirati sami, prije upotrebe bilo kojeg proizvoda obratite se svom farmaceutu koji će znati da vam da pravi savjet, kao i da prepozna stanje za koje je ipak neophodno da se obratite ljekaru.

Ljekovi koji se koriste u samomedikaciji nazivaju se “Over the counter” (OTC) ljekovi i izdaju se bez ljekarskog recepta. Najčešće su na raspolaganju ljekovi protiv bola, kašlja i kijavice, ljekovi protiv alergije i vitamini. Iako se ovi ljekovi smatraju bezbjednim, njihova prekomjerna upotreba može da dovede do ozbiljnih neželjenih reakcija.

Neracionalna upotreba antibiotika

Antibiotici spadaju u najčešće propisivane i korišćene ljekove. U posljednjih pedeset godina u kliničku praksu uvedeno je više od 50 novih antibiotika, što je za posljedicu imalo vrlo uspješno liječenje mnogih infekcija. Međutim, veoma brzo je primijećena pojava rezistentnih (otpornih) sojeva bakterija, praćena neuspjehom primjene antibiotika. Dok je pronalaženje novih antibakterijskih ljekova spor i težak posao, prilagođavanje mikroorganizama na njih je stalan i često brz proces.

Bakterije su od početka svog postojanja razvijale rezistenciju na antibiotike kako bi opstale. Što je primjena antibakterijskih ljekova obimnija, stvaranje rezistentnih sojeva mikroorganizama sve je brže. Prirodna rezistencija je genetsko svojstvo svih sojeva jedne bakterijske vrste, dok se stečena rezistencija razvila kao posljedica duže primjene antibiotika u praksi. Rezistentni sojevi inaktivišu antibakterijski lijek, sprječavaju njegov ulazak u bakterijsku ćeliju, aktivno ga izbacuju iz bakterije ili smanjuju osjetljivost receptora i tako lijeku onemogućavaju djelovanje. Bakterije, zahvaljujući svojoj borbi za samoodržanje, stvaraju i stalno usavršavaju razne odbrambene mehanizme.  

U našoj zemlji, antibiotik je do skoro mogao da kupi pacijent bez ljekarskog recepta. Međutim, neadekvatan izbor i doziranje antibakterijskih ljekova ne samo što ne pomaže pacijentu, nego podstiče stvaranje i preživljavanje rezistentnih sojeva bakterija. Nažalost, nastavimo li neracionalno da koristimo ove ljekove, postoji opasnost da ostanemo bez efikasnih antibiotika i da se vratimo u “pre-antibiotsku eru“.

Kada je u pitanju upotreba antibiotika neophodno je uvijek imati u vidu da se oni primjenjuju isključivo onda kada ih propiše ljekar, odnosno ukoliko ljekar zaključi da je u pitanju bakterijska infekcija. Prije propisivanja antibiotika ljekar treba da utvrdi tačnu dijagnozu. Dobijanje tačne dijagnoze podrazumijeva prethodno urađen bris grla, nosa, uzet uzorak krvi ili urina i izradu antibiograma. Antibiogram će jasno dati podatak koja bakterija je u pitanju i na koje antibiotike je osjetljiva. Tek na osnovu odrađenog antibiograma ljekar može uključiti terapiju koja ciljano djeluje na bakteriju. Tako se izbjegava mogućnost nepotrebnog uzimanja onog antibiotika koji u datom slučaju ne bi bio efikasan i čije bi uzimanje prošlo bez ikakvih pozitivnih efekata. U slučaju da je potrebno liječenje početi odmah, ljekar empirijski propisuje antibiotike širokog spektra djelovanja na osnovu znanja o vjerovatnim uzročnicima i mjestu infekcije.

Antibiotici se rijetko kada primjenjuju kraće od 5 dana (izuzetak su nekomplikovane urinarne infekcije i primjena određenog antibiotika čija je dužina primjene tri dana). Kada se antibiotici koriste na neodgovarajući način: kraće nego što je propisano, u nižim dozama, u neodgovarajućim razmacima (na primjer na 12 sati umjesto na 8 sati) u organizmu se neće nalaziti dovoljno antibiotika da ubije sve bakterije, neke od njih će preživjeti i mogu postati rezistentne. Takođe vlada mišljenje da su antibiotici bezbjedni ljekovi, ali se malo zna o zdravstvenim komplikacijama koje oni mogu izazvati jer i pored svoje selektivne toksičnosti oni posjeduju širok spektar neželjenih reakcija.

Dok naučna javnost upozorava da je jedini spas u racionalnoj upotrebi antimikrobnih ljekova, oko 30% pacijenata smatra da će im kod prehlade, kašlja, bolova u grlu, baš antibiotici pomoći. Međutim, antibiotici u takvim slučajevima neće popraviti stanje oboljelog, neće sniziti temperaturu niti ukloniti druge simptome. S tim uvezi, sve je češće prisutna neracionalna upotreba antibiotika kod liječenja infekcija gornjeg respiratornog trakta. U najvećem broju slučajeva (oko 75%) infekcije gornjih respiratornih puteva su virusnog porijekla i imaju tendenciju spontanog povlačenja nakon približno nedjelju dana. Uprkos tome, ove infekcije su najčešći povod za propisivanje antibiotika i uzrok su njihove neracionalne upotrebe i porasta rezistencije bakterijskih sojeva. Davanje antibakterijskog lijeka kod virusne infekcije neće pomoći, jer antibakterijski ljekovi ne djeluju na viruse. Međutim, svi antibakterijski ljekovi mogu izazvati neželjena, potencijalno opasna djelovanja.

Šta možemo učiniti kako bismo učinili racionalnom upotrebu antibiotika?

  • Simptome u sklopu respiratornih infekcija izazvanih virusima (npr. prehlada, grip) ne liječiti antibioticima;
  • Ne uzimati ljekove na svoju ruku, uvijek prethodno konsultovati svog ljekara ili farmaceuta;
  • Pridržavati se preporučene doze i dužine trajanja liječenja;
  • Ne čuvati ostatke antibiotika nakon završenog liječenja;
  • Ne davati ih članovima porodice i prijateljima sa sličnim simptomima bolesti.

Neracionalna upotreba ljekova za bolove i povišenu tjelesnu temperaturu

Prva i najčešća greška roditelja kod davanja ljekova za bolove i povišenu tjelesnu temperaturu (tzv. analgoantipiretici) djeci, jeste blago povišena tjelesna temperatura. Naime, sve dok je tjelesna temperatura djece ispod 38,5 stepeni Celzijusa nije potrebno davati lijek za njeno snižavanje. U tom slučaju, treba pustiti odbrambeni sistem organizma da se sam izbori sa upalnim procesom koji je doveo do povišene tjelesne temperature. U slučaju da tjelesna temperatura poraste iznad 38,5 stepeni Celzijusa, treba dati lijek djetetu kako bi se na vrijeme spriječile potencijalne konvulzije.

Kao neko ko je dosta toga naučio (i uči) o ljekovima, najveća istina o njihovoj upotrebi jeste da je bezbjedan jedino onaj lijek koji se ne popije. Dakle, uvijek imajte to na umu prije nego što pomislite da na svoju ruku upotrijebite bilo koji lijek. Ljekovi su nam potrebni, o tome je suvišno i govoriti, ali samo njihovom racionalnom upotrebom možemo svesti na najmanju moguću mjeru njihove neželjene efekte.

U 21. vijeku, kada je većina nas informatički veoma pismena, mnogi su mišljenja da mogu samostalno da se liječe putem interneta. Nažalost, pokazalo se da je rastući trend liječenja pacijenata koji, uz pomoć interneta, sami sebi uspostavljaju dijagnozu prije odlaska u bolnicu i počinju s terapijama tako što bez konsultacija kupuju ljekove u apoteci. Međutim, ova praksa je veoma opasna s obzirom da je postupak uspostavljanja dijagnoze jako složen i obuhvata uzimanje u obzir svih simptoma, znakova bolesti, laboratorijskih analiza i dijagnostičkih procedura. Sve češće se čuje i termin cyberhondria, koji označava prepoznavanje simptoma teških bolesti uz pomoć interneta i stvaranje panike zbog toga. Čitajući tekst na koji su naišli na internetu ljudi stvaraju kod sebe simptomatologiju kako bi se bolje uklopili u neku od kliničkih slika za bolesti o kojima u datom momentu čitaju. Zato kod korišćenje interneta u ove svrhe, nisu važni samo znanje i vještina nego i dobra sposobnost rasuđivanja.