By @anarasovich

Datum: 18.04.2019.

Za mnoge od vas dovoljno je reći samo – Minja. Ukoliko ne znate o kome je riječ, dozvolite mi da je predstavim na skroz subjektivan, a mnoge će se od vas, sigurna sam, složiti – objektivan način.

Ona je jedna u million. Ovo kažem po ko zna koji put i ponoviću ako treba. Poznajem je od najranijeg djetinjstva, kada sam je posmatrala kroz prizmu majke svojih drugarica. Oduvijek znam da je patronažna sestra, ali i osoba kojoj možete u potpunosti vjerovati kada su savjeti o njezi bebe u pitanju. Vremenom, ova žena je stekla ogromno iskustvo u radu sa, kako bebama, tako i porodiljama i trudnicama. Postala je psiholog mladih porodica i zna kako izaći na kraj sa njihovim nedoumicama i izazovima sa kojima se susrijeću. U posljednjih par godina, zajedno sa svojom porodicom vodi i fitness centar “Infinity”, gdje je odlučila da svoje iskustvo prenese trudnicama i porodiljama, i olakša im dane prije porođaja, porođaj učini najljepšim iskustvom, ali i vrati njihovo tijelo u formu kada za to dođe vrijeme. Pored svega navedenog, ona je cool mama troje punoljetne djece.

Ukoliko stupite u kontakt sa njom, nesumnjivo je da ćete biti iznenađeni silnim informacijama koje je u stanju da vam prenese u vrlo kratkom vremenskom intervalu. Ali ne brinite, sve će vas to interesovati, pa ćete vrlo brzo poželjeti ponovni susret sa njom. Drugo – iznenadićete se koliko ćete samopouzdanja dobiti nakon samo jednog razgovora. A treće – imaćete potrebu da je nazovete barem jednom dnevno. Jer, svaka mama ima nedoumice, a odlučite li da ih podijelite sa samo jednom osobom – znajte je ona ta! Takođe, nemojte se iznenaditi ukoliko joj stalno bude zvonio telefon. To su uglavnom porodilje koje imaju potrebu da podijele razne dileme, ali i šalju fotografije svoje djece i update-uju našu Minju (da li je prošao osip po koži, koji zubić je jutros nikao, kako protiče izmlazanje mlijeka, itd).

Minja je osoba koju sam, bez razmišljanja, odlučila poslušati kada je u pitanju priprema za porođaj, dojenje, njega bebe, spavanje, buđenje i dojenje u toku noći, grčeve, rast zuba, reagovanje na eventualno slinjenje, kašljanje, ali i iznenadne temperature bebe koje mnogi smatraju prehladom. Ona je neko koga sam prvo nazvala kada su mi krenule kontrakcije. Nije bila fizički prisutna, ali slobodno mogu reći da me je ona porodila. Bile smo “na telefonu” sve vrijeme i zahvaljujući njenim savjetima, u pravo vrijeme sam krenula u porodilište i porodila se iz 3-4 napona. Isto tako, znam da je i moje iskustvo doprinijelo da Minja drugim ženama umije pomoći i vratiti ih na pravi put u danima kada im je to najpotrebnije.

Ono što želim da znate je da vam je u ovim danima potreban neko kome vjerujete. Neko ko stvarnost vidi objektivno. Neko ko nije vaša majka, baba, tetka, svekrva. Neko ko ima veliko iskustvo sa ženama koje su prošle period koji vi trenutno prolazite. Ali i neko ko vjeruje u prirodu i VAS. Neko ko ZNA i VOLI to što radi.

Nije lako predstaviti ženu čiji su savjeti SVE u toku prvih dana majčinstva, pa neka ovaj tekst bude posvećen upravo toj temi. Minja vam ovom prilikom daje savjete kako da na najbolji način provedete prve dane sa bebom.

Koliko je danas posao patronažne sestre drugačiji u odnosu na period prije 10 godina?

“Posao patronažne sestre je danas značajno drugačiji nego nekad. Sve veće prisustvo međunarodnih kompanija koje edukuju trudnice o dojenju, ali i pripremi za porođaj i period kada postanu mame, mijenja ovaj poziv iz dana u dan. Učeći kroz rad i iskustvo sa vama, edukovanim trudnicama i mamama, imamo priliku da konstantno dopunjujemo svoju praksu i učimo. Tehnologija, internet i razni blogovi, nama kao mamama nisu bili dostupni. U svom poslu akcenat stavljam na individualnost, pa svakoj majci pristupam na potpuno svojstven način. Nekada je patronaža djelovala kao trodnevna pomoć, tokom koje se beba kupa, previja se pupak, nesebično pruži par savjeta, ali i završi kontakt. Danas, kao patronažna sestra, insistiram da me mame pozovu u bilo koje doba dana i noći za savjet. To pomaže mami, ali i meni olakšava rad sa mamom i bebom.”

Gdje roditelji najviše griješe kada je njega bebe u pitanju? Koji su najveći izazovi u prvim danima nakon dolaska iz porodilišta?

“Priroda i naš odnos prema njoj su zaslužni za sve što nam se dešava, kako u trudnoći, tako i u prvim danima odgoja bebe, koji predstavljaju najbitniju kariku u budućem odnosu majka-dijete. Mame danas najviše griješe jer se ne oslanjaju na prirodu, već insistiraju da se pridržavaju iskustava mama koje su na neki način dobro prošle kroz cio proces trudnoće i porođaja, pa čak i njege bebe. Ne mogu reći baš „greške“, ali niz loših odluka se dešava iz straha i neznanja, te je moj prvi savjet da mame treba da se konsultuju još u trudničkim danima sa stručnim licima, kako o porođaju, o odnosu mame i djeteta u bolnici (kako ne bi došlo do toga da se beba „navikne“ na vještačko mlijeko), tako i napretku bebe koji je individualan. Mnogo je izazova i uzbuđenja u prvim danima nakon porođaja, ali to je sve normalan slijed situacije.  Uvijek kažem, a to zna svaka moja „porodilja“: „Svaka mi doji, pa ćeš i ti“ (smijeh). Naučila sam s godinama da budem mnogo upornija u odnosu sa mamama, pa sve biva lakše. Vodim se mnogim rečenicama, kako moje mame i bake, poput – „ne daj bebi da jede dok ne zaplače“ i mogu se pohvaliti nizom uspješnih godina, ali i uspješnijih i naprednijih beba.”

U Crnoj Gori, prema podacima iz avgusta 2018. godine, doji 17% žena (pod terminom “doji”, podrazumijeva se isključivo dojenje prvih 6 mjeseci bebinog života, bez dohrane u bilo kom obliku). Ti si zagovornik isključivog dojenja, pa nam reci koje su to poteškoće sa kojima se žene najčešće suočavaju?

“Jako je važno osvijestiti poteškoće koje mame vide u toku insistiranja da priviknu bebu na majčino mlijeko. Blizina bebe sa majkom, osjećaj sigurnosti i privženosti, navučenosti bebe na vaš miris kože i samu prisutnost vrijede svih odricanja sa kojima se jedna mama susrijeće na početku. Ja ne prihvatam uvođenje vještačkog mlijeka zbog “napretka” bebe, jer ne smatram to zdravim napretkom. Jesam zagovornik isključivog dojenja u svim slučajevima, osim ako je mama zdravstveno ograničena time da ne može dojiti. Ne smatram ništa poteškoćom, te baš zbog toga utičem i edukujem mame na koji način da postupaju sa djetetom u prvim danima. U današnje vrijeme, mnogo mama se odlučuje na to da ne doji, jer smatraju da ih ono ograničava na mnogim poljima. Ovo ne podržavam, jer smatram da je žena slobodnija samom činjenicom što hranu za bebu “nosi sa sobom” svuda.”

Mnoge žene prestaju sa dojenjem, jer “nemaju dovoljno mlijeka” ili beba “slabo napreduje”. Na koji način ih uspijevaš ubijediti da ne odustaju od dojenja?

“Smatram da svaka mama ima dovoljno mlijeka za svoju bebu. A danas je toliko dostupno informisati se da, koliko beba jede-toliko se mlijeka proizvodi. Ovo se negdje odnosi i na napredak. Kako u životu odraslog čovjeka kontrola ishrane biva individualna, tako i beba sama zadovoljava potrebe svog organizma. Razlika među mojom djecom je 13 mjeseci i ne postoji niti jedna sličnost među njima kada su u pitanju potreba za hranjenjem i metabolizam, ali i napredak generalno. Definitivno postoji nešo što mlade majke, uključujući i mene tada, ne prepoznaju kod prvog djeteta, pa razmaženost, tvrdoglavost djeteta uz plač posmatramo kao glad. Osim gladi, zbog koje bebe često plaču, učim mame da prepoznaju razne promjene kod svog djeteta. Mislim konkretno na rane probleme sa stomačićem poput grčeva, ali i prepoznavanju ranih simptoma nicanja zuba poput povišene tjelesne temperature. Sve promjene u organizmu novorođenčeta se mogu prepoznati preko pelene, pa slabo napredovanje ne smatram pravim izgovorom za uvođenje vještačkog mlijeka. Ne postoji formula po kojoj beba treba da odrasta i razvija se, pa ne razumijem zašto bi postojala formula po kojoj mora jesti i napredovati. Mame iz straha, ne znajući koliko su ml dale djetetu u toku dana, prate uputstva bazirana na mjesečnom napretku djeteta koje je hranjeno vješačkim mlijekom. Nekada nijesu postojale vage za bebe, pa je glavni pokazatelj napretka bebe bilo njeno opšte ponašanje, a ne podatak da li napreduje 100, 200 g više ili manje u odnosu na bebe istog uzrasta. Zaključak je da svaka mama ima dovoljno mlijeka za svoje dijete, kao i da je glavni motiv prilikom dojenja – zdravlje vašeg djeteta.”